Ovisnosti
"...AKO VAS ISUS OSLOBODI, ZAISTA ĆETE BITI SLOBODNI." (Ivan 7:36)
Ovisnost? Hm... tema o kojoj se toliko govori na ulici, među mladima, liječnicima u medijima, pa čak i političari u Saboru. Svi sve znaju i uče jedni druge. Napisani su mnogi članci pa i razne knjige koje govore o tome što je ovisnost, narkomanija i alkoholizam. Postoje mnogi savjetnici koji savjetuju kako se osloboditi ovisnosti i čega se sve treba paziti da se ne počini recidiv.
Ne želim nikoga vrijeđati, hvala Bogu za svakoga tko želi i najmanje učiniti po pitanju ovog problema. Hvala Bogu za sve bolnice koje na svoj način pomažu ovisnicima. Hvala Bogu za sve komune i za sve stručne i nestručne osobe koje na bilo koji način pomažu ljudima u potrebi. Ali? Na žalost, postoji taj nesretni "ali". Taj "ali" pokazuje da ipak ne ide sve kako treba i na žalost ne samo da ne ide baš sve kako treba, već situacija postaje alarmantno negativna. Vidimo veliki porast ovisnika. Vidimo da ovisnost zahvaća sve mlađu populaciju. Lječilišta za ovisnike koja su u sklopu bolnica, komune koje vode različite religijske i kršćanske udruge imaju jako malo pozitivnih rezultata, što podrazumijeva da se velika većina ovisnika vraća svom starom poroku. U čemu je problem?
Zašto sve ide nizbrdo? Da li postoji nekakvo rješenje da se situacija pozitivno promijeni?
S ljudske strane NE! Možemo iskreno reći NIKAKO i stvari će ići nagore! S druge strane tj. s Božje strane DA! Bog ima rješenje za svaku osobu s navedenim problemima! Krenimo od početka. Dozvolite mi da vam objasnim zašto sva ljudska nastojanja da se pomogne ovisnicima padaju u vodu, koliko god se mi trudili. Vjerojatno niste nikad na taj način razmišljali, a kamoli djelovali. Trebamo znati da ovisnost ima svoju duhovnu stranu. Osoba koja počinje konzumirati opijate ubrzo postaje ovisnik tj. postaje zarobljen. Znam za neke slučajeve gdje su pojedinci postali ovisnici nakon samo prvog ili drugog konzumiranja. Nekome to izgleda nemoguće, ali je na žalost istinito. Ne postaje se ovisnikom nakon nekog određenog broja konzumacija, već se postaje ovisnikom kada duh ovisnosti, koji je zapravo sotonski duh, zarobi osobu. Želim istaknuti da sve što pišem, pišem iz vlastitog iskustva, budući da sam i sam bivši ovisnik, a danas radim s ovisnicima. Jako je važno djelovati na ispravan način jer inače ne možemo vidjeti pozitivne rezultate.
Pastor Željko prije i nakon susreta sa živim Bogom (na lijevoj slici ima samo dvanaest godina i već dvije godine je ovisnik, a na desnoj slici ima dvadesetdvije godine i već dvije godine je oslobođen od ovisnosti)
Osobe koje su tek počele s konzumacijom, previsoko su u oblacima da bi to ostavile. Sve je to još prelijepo da bi se stalo. Obično se počinje "sportski" tj. jednom mjesečno ili jednom tjedno npr. subotom kada se izlazi u noćni život. Svatko tko tako počinje siguran je da će ostati samo pri takvom konzumiranju. Na žalost, kasnije se pokaže da je to bila lažna sigurnost. Pokaže se u onome što se uzima i u broju uzimanja. U slučaju druge, obično se počinje s marihuanom, a u slučaju alkohola s nekim "lakšim" alkoholnim pićem kao što su bambus, pivo, bevanda, gemišt. U početku smo mislili da će nam jednom tjedno biti dovoljno, ali ubrzo osjećamo potrebu da počnemo uzimati i petkom jer su to ipak dva udarna dana kada se treba dobro "otkačiti". Potom se nižu i rođendani, razni tulumi i drugi događaji za koje bi se trebalo dobro "srediti" da budemo najluđi. Na kraju, ne idemo nikamo ako nešto ne uzmemo. Ono što je najgore, sve nam se to čini normalnim, kažemo "pa to svi rade". Počeli smo s travom i to je bilo ludo, ali sada bi nam trebalo nešto jače da nas više "otkači". Lijepo je bilo smijati se, ali to više nije to. Pokušamo s hašišem, s ljepilom ili raznim tabletama koje uzimamo uz alkohol. Da, i to ide neko vrijeme, ali samo kratko, jer nam uskoro ni to nije dovoljno, a i svi pričaju o tome kako je ludo kada povučeš koju stazu ili kada uzmeš malo bombona. Ubrzo, a da nisi ni trepnuo, postao si majstor za sve droge. Sve ti ide. U toku tjedna je dobro "svirat frulu" i popiti alkohol, ali se zato preko vikenda natrpamo svega i svačega. Sve je to još uvijek super. Sve nas to još uvijek "isfurava" i mi se osjećamo kao da smo iznad toga, mislimo da se kontroliramo. Došli smo i do bijelog i žutog, ali nema problema, mi smo i dalje iznad toga, jer se nismo navukli, mi to uzimamo samo da bi se "otkačili".
3. Treći korak k slobodi je taj da se POTPUNO POUZDAŠ U BOGA.
Nemojte poistovjećivati Boga s čovjekom. Sada ću objasniti na što pri tome mislim. Mnogi su prošli razna bolnička liječenja koja im nisu pomogla. Pokušali su s raznim komunama i na kraju i s raznim vračarima ili nadriliječnicima, ali su i tu doživjeli neuspjeh. Tada osobe koje su duboko razočarane u cijeli svijet dođu k Bogu i zamole Ga da im pomogne, ali se u njihovim srcima nalazi nevjera jer su toliko puta bili razočarani neuspjehom. Kada dođu k Bogu oni jednostavno ne mogu vjerovati da će im Bog moći pomoći. Oni dođu k Njemu, jer više nemaju kamo ići i to je pogrešno. Takve osobe ne mogu primiti pomoć jer Bog djeluje samo tamo gdje je oslobođena vjera tj. tamo gdje osobe vjeruju u Boga cijelim svojim srcem. Zato kada dođeš k Bogu dođi PONIZNOG SRCA i priznaj Mu SVOJU NEMOĆ. Isto tako, Bogu trebaš ISKRENO reći da nemaš vjere u svom srcu i zamoliti Ga da ti pomogne tako da stvori u tvome srcu vjeru po kojoj ćeš moći primiti svoje oslobođenje. Budi iskren s Bogom. On ti želi pomoći. On te želi osloboditi, ali ne samo to, već ti želi dati novi početak i smisao tvog izgubljenog života.
"SVAKI KOGA MI DADE OTAC DOĆI ĆE K MENI. A TKO DOĐE K MENI, SIGURNO GA NEĆU IZBACITI VAN." (Ivan 6:37)
ODLUČI SE I JEDNOM ZAUVIJEK KAŽI NE DROGI I DA ISUSU!
Pastor Željko Židov Mobitel: 091/5627938