Zaustavljanje oluje

Nakon jednodnevnog kupanja s obitelji na zagrebačkom jezeru Jarun, vraćali smo se skupa automobilom kući. Vozili smo iz smjera Jaruna prema sjeveru, gdje se nalazila naša kuća. Vozeći i pričajući sa suprugom, primijetio sam da su se u smjeru sjevera u vrlo kratkom vremenu nakupili jako tamni oblaci nad Sljemenom, koji su ubrzo postali gotovo crni! A mi smo zapravo vozili prema tim oblacima. 

Inače nemam straha od oluja, jer dok sam živio na moru (u Puli), nagledao sam ih se svakakvih. Ali ova oluja, koja je naglo dolazila prema nama, zaista je izgledala strašno. I dok su se djeca bezbrižno zabavljala na stražnjem sjedištu, počeo sam osjećati strah, ali onaj posebno negativan, demonski strah. I tada sam razumio što sotona želi napraviti.

Božji Duh se u meni počeo podizati kao kakva erupcija vulkana. Automatski sam počeo moliti u drugim jezicima i nakon samo nekoliko trenutaka, tiho promrmljajući, zapovijedio sam oluji da nestane u Isusovo Ime. Vozeći dalje i gledajući prema tim tamnim oblacima, mogli smo jasno primjetiti kako su se nakon molitve počeli mijenjati u svijetlije oblake, koji su zatim ubrzo i nestali! 

A taj dan uopće nije pala niti kap kiše, nego se sunčano vrijeme nastavilo do kraja dana.