Zaustavljanje kiše

Jedne ljetnje večeri, vraćao sam se kasno navečer kući sa obilaska braće i sestara vjernika. Pošto je već bila prošla ponoć, zadnji autobus je otišao, a tada još nisam niti posjedovao auto. Kako sam imao samo otprilike pola sata do doma, koračao sam kući sretan što sam taj dan mogao služiti vjernima. 

Odjednom sam počeo osjećati umor u tijelu. Pogledao sam u nebo i vidio sam da se nad kvartom gdje sam tada bio jako naoblačilo. I odjednom, počela je padati kiša, ali ne obična, nego ona ljetna kiša koja zna padati sa vrlo krupnim kapima. Malo-pomalo i počeo je jaki pljusak. 

Tada sam se požalio Ocu riječima: "Super Oče, cijelo popodne i večer sam ti služio, i sada tako umoran ću još i pokisnuti." Ali tada sam osjetio u svome duhu da mi Otac govori da nije Njegova volja da pokisnem. Čim sam čuo te Očeve riječi, odmah sam uzeo autoritet u imenu Isus i zapovijedio kiši da prestane padati. I trenutno, nakon naredbe da stane, kiše je prestala padati! Haleluja! 

Došao sam tako do kuće i kada sam ušao unutra, kiša je opet počela pljuštati i padala je čitavu noć.