Kako primiti zdravlje od Boga

Strašno je da sve više vjernika odlazi k alternativnim liječnicima, npr. kiropraktičarima ili pak odlaze na akupunkturu i tamo traže svoje ozdravljenje. Zašto odlaze kod osoba koje nisu u redu i koje djeluju pomoću nečistih sila? Zato što u svojim crkvama nisu primili adekvatnu, odnosno potrebnu pomoć- zdravlje. Jedno je čuti za Boga, a drugo je vjerovati u Njega. Jedno je čuti ili pročitati da je Bog onaj koji daje zdravlje, a drugo je vjerovati u to i primiti to.

"A bez vjere nemoguće Mu je ugoditi, jer onaj koji želi pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog (jedan prijevod kaže 'da Bog jest') i da nagrađuje one koji Ga traže (uporno)." (Hebrejima 11:6)

Bogu ne možemo pristupiti bez vjere, ako ne vjerujemo u Njega. Spasenje duše ne možemo primiti bez pune vjere u Boga, u ono što je Isus Krist učinio za nas na križu. Jedini način da primimo svoje zdravlje od Boga je VJEROM. Ovo je jako važno znati jer ako želimo nešto primiti od Boga, a u ovom slučaju to je zdravlje, moramo VJEROVATI da Bog jest. A što to Bog jest? U učenju pod nazivom "Bog - izvor zdravlja" objasnio sam tko je Bog.

ON JE JAHVE RAFA - BOG KOJI DAJE ZDRAVLJE! 

Ako želimo pokrenuti neki kućanski aparat, npr. perilicu ili glačalo, moramo osloboditi dotok energije. To ćemo učiniti kada okrenemo prekidač na tom aparatu. Ti aparati su sasvim u redu, ali ne mogu raditi bez struje. Ako želimo pokrenuti auto, čamac ili avion, moramo također osloboditi dotok energije, a to ćemo učiniti tako da okrenemo prekidač- ključ koji se nalazi u bravi. Ako želimo da se u našim životima oslobodi zdravlje, moramo osloboditi Božju energiju- silu Duha Svetoga. Na koji način to možemo učiniti? Na jednostavan način, pokretanjem naše VJERE, jer je ona jedini prekidač za dotok Božje sile.

"Neka žena bolovala dvanaest godina od krvarenja. Mnogo je pretrpjela od pustih liječnika i potrošila sve imanje, a nije od toga imala nikakve koristi. Štoviše, bilo joj je samo još gore. Ona ču što se govori o Isusu, dođe među narod straga i dotače se ogrtača. Pomislila je: 'Ozdravit ću ako se samo dotaknem Njegovih haljina.' Odmah joj prestade teći krv, i ona na svom tijelu osjeti da je ozdravila od bolesti. Isus odmah osjeti u sebi da je sila izišla iz Njega, okrenu se narodu i reče: 'Tko mi se dotače haljina (vjerom)?' ... A žena puna straha i sva dršćući, jer je znala što se s njom dogodilo, dođe, pade pred Njega te Mu kaza sve po istini. A On joj reče: 'Kćeri, tvoja te VJERA OZDRAVILA! Hajde u miru i budi ozdravljena od svoje bolesti!'" (Marko 5:25-34)

Ova priča je za nas danas jako dobra pouka: nemojmo dolaziti k Isusu bez vjere jer nećemo ništa primiti. Nema veze što se molimo Bogu za naše ozdravljenje. Nema veze ako neka posebno pomazana osoba na nas polaže svoje ruke. Nema veze ako smo u crkvi ili na seminaru gdje mnogi bivaju ozdravljeni. Sve to ništa ne znači za naše ozdravljenje. Kada dolazimo k Bogu Isusu Kristu, dođimo pred Njega s VJEROM kao i spomenuta žena i tada ćemo primiti ozdravljenje, baš kao što ga je i ona primila.

"...sjedio je kraj puta slijepac prosjak Bartimej... Čim ču da je to Isus Nazarećanin, poče vikati: 'Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!' Mnogi su ga riječima zaustavljali da šuti, ali je on još jače vikao: 'Sine Davidov, smiluj mi se!' Isus se zaustavi te reče:' Zovnite ga!' Zovnu slijepca i reknu mu:' Uzdaj se (VJERUJ)! Ustani, zove te!' On baci svoj ogrtač, skoči i dođe k Isusu. Isus ga upita: 'Što hoćeš da ti učinim?' 'Učitelju, želim progledati!' odgovori mu slijepac. 'Hajde - reče mu Isus - tvoja te vjera spasila (ozdravila)!' Smjesta progleda i uputi se za Njim." (Marko 10:46-52) 

I u ovoj priči možemo vidjeti da je osoba primila svoje zdravlje VJEROM. Spomenuti slijepac je također čuo istinite priče o Isusu koje su u njegovom srcu stvorile VJERU. I on je čuo da su svi bolesnici koji su došli s VJEROM k Isusu primili ozdravljenje. To ga je ohrabrilo. Više na sebe nije gledao kao na neki izgubljeni slučaj. Njegovo zanimanje je bilo prosjačenje. Svakodnevno bi sjedio uz cestu gdje bi prosio od prolaznika. Jednoga dana, dok je sjedio uz cestu, čuo je kako prolazi mnoštvo ljudi. Raspitivao se među prolaznicima tko to tako važan prolazi pored njega da ga takvo mnoštvo ljudi slijedi. Rekli su mu da prolazi Isus Nazarećanin. Njegovo je srce odmah od uzbuđenja počelo jače kucati. Bez ikakvog razmišljanja počeo je snažno zazivati Isusa. Mnogi su ga ušutkivali i govorili mu da ne unosi nered u tu prekrasnu povorku. No, on se oglušio na stalna upozorenja te je još glasnije počeo zazivati Isusa. Napokon je njegov vapaj došao do Gospodina koji je odmah poslao svoje učenike po njega. Isusu se svidjelo što je slijepi prosjak svom snagom vikao, odnosno vapio za Njim te je odmah poslao po njega. Kada su Mu doveli slijepca, pitao ga je što želi da mu učini. Prosjak mu je odmah, bez ikakvog okolišanja, rekao da želi primiti svoje ozdravljenje- svoj vid. Isus mu je odgovorio: 'Hajde - reče mu Isus - tvoja te vjera spasila (ozdravila)!'

Sada se možemo zapitati po čemu je Isus znao da je slijepi prosjak imao vjeru. Biblija kaže da: "On baci svoj ogrtač, skoči i dođe k Isusu." Isus je pronicao u srca ljudi, Duh mu je ljudsko srce pokazivao poput otvorene knjige. U ono su vrijeme slijepi ljudi nosili poseban ogrtač. Kada je Isus pozvao slijepca, on je odmah odbacio svoju oznaku slijepca- ogrtač- te je potrčao k Isusu. Sljedeći znak po kojem je Isus znao da prosjak ima vjeru, bio je taj što je vapio za Njim sve dok se Isus nije odazvao. Posljednji znak je bio taj što je slijepac bez ikakvog sumnjanja, znači s dubokom sigurnošću, tražio od Isusa da ga ozdravi, da mu dade vid. 

"Petar i Ivan uzlazili su u Hram na devetu molitvenu uru. Upravo su donosili nekog čovjeka, hroma od majčine utrobe; njega bi svaki dan postavljali kod hramskih vrata, zvanih Krasna, da prosi milostinju od onih koji ulaze u Hram. On ugleda Petra i Ivana upravo kad zakoračiše u Hram te zamoli milostinju. Petar ga zajedno s Ivanom prodorno pogleda i reče: "Pogledaj u nas!" Dok ih je molećivo motrio očekujući od njih nešto dobiti, reče mu Petar: "Srebra i zlata nemam, ali što imam - to ti dajem: u Ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj!" I uhvativši ga za desnu ruku, pridiže ga: odmah mu očvrsnuše noge i gležnjevi pa skoči, uspravi se, stane hodati te uđe s njima u Hram hodajući, poskakujući i hvaleći Boga. Sav ga narod vidje kako hoda i hvali Boga. Prepoznaše da je to on - onaj koji je na Krasnim vratima Hrama prosio milostinju - i ostadoše zapanjeni i izvan sebe zbog onoga što se s njim dogodilo. Kako se pak on držao Petra i Ivana, sav se narod zapanjen strča k njima u trijem zvani Salomonov. Kada to vidje Petar, obrati se narodu: "Izraelci, što se ovomu čudite? Ili što nas gledate kao da smo svojom snagom ili pobožnošću postigli da ovaj prohoda? Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi slugu svoga, Isusa kojega vi predadoste i kojega se odrekoste pred Pilatom kad već bijaše odlučio pustiti ga. Vi se odrekoste Sveca i Pravednika, a izmoliste da vam se daruje ubojica. Začetnika života ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih, čemu smo mi svjedoci." "I po VJERI u Njegovo Ime, to je Ime dalo snagu ovomu kojega gledate i poznate: vjera u Njega vratila je ovomu potpuno zdravlje naočigled vas sviju." (Djela apostolska 3:1-16)

I u ovom primjeru možemo vidjeti da je zdravlje došlo kroz VJERU. Hroma osoba je imala VJERU u svome srcu u Ime Gospodnje i ozdravljujuća sila potekla je u njegovo bolesno tijelo, donoseći mu zdravlje. Kako to da su Petar i Ivan povukli hromu osobu za ruku? Da li je to bio njihov običaj, da kada vide hromu osobu, da joj priđu i da je povuku za ruku. Ne, nije! Oni su ga povukli za ruku, jer su vidjeli da ima VJERU u svome srcu i ta VJERA je okrenula duhovni prekidač te je sila potekla; prohodala je osoba hroma od rođenja. Bog je učinio predivno čudo i On to želi činiti u životu svakoga bolesnika, kako tjelesnoga tako i psihičkoga.

Evo na kraju još stihova koji govore o Božanskome ozdravljenju kroz VJERU:

"Idi! Neka ti bude kako si vjerovao! I njegov sluga ozdravi u isti čas." (Matej 8:13)